Ovog proljeća smo nabavili i ribu i započeli proces akvaponijske proizvodnje. Nije to išlo baš bez teškoća, posebno kod nabavke i održavanja ribe, pa je sistem, otprilike, mjesec dana, funkcionisao sa minimalnom količinom ribe, da bismo, u poslednje vrijeme, počeli da rješavamo taj problem. U našim uslovima je najbolje koristiti toplovodnu ribu, pa smo se odlučili za domaćeg šarana. Inače, sistem ima puno komponenata, počevši od uzgojnih kontejnera, cijevi i materijala za dovod i odvod vode, bureta za filter sa slojevima kamena, šljunka i pijeska, dalje, potrebno je obezbijediti dovod vode i električne energije, uključujući i rasvjetu, pumpu koja opslužuje cirkulaciju cijelog sistema, kompresor koji obezbjeđuje stalni dotok vazduha za ribu, hranu za ribe, dodatak ishrani – biljku azolu ili sočivicu, set za provjeru kvaliteta vode, kojim se provjerava pH vrijednost vode, nivo amonijaka, nitrita, nitrata, bakra, opšta i karbonatna tvrdoća vode, a tu je i fosforna kisjelina za regulisanje pH vrijednosti i sl.
Istina, početno ulaganje nije malo, a održavanje sistema je vrlo jevtino. Sistem ima dosta detalja i potrebno je nabaviti dosta elemenata, što je znalo da nam stvori povremenu nervozu jer većinu komponenti nijesmo mogli nabaviti na našem tržištu, pa smo to uglavnom nabavljali iz Srbije, a ponešto i iz inostranstva. Međutim, ta nervoza se brzo gubila sa saznanjem da će sve što uradite, imati za rezultat divnu simbiozu biljaka i riba i da ćete svako jutro i popodne moći da pijete kafu uz žubor vode, praćakanje riba i okruženi zelenom šumicom, što predstavlja svojevrsnu antistres terapiju.